Inovacija menadžmenta

INSIGHTFUL PERSPECTIVE, ALWAYS

Kritika Svjetskog Ekonomskog Foruma (WEF)

Svjetski ekonomski forum (u nastavku WEF) osnovan je 24. siječnja. 1971. od strane njemačkog inženjera Klaus Schwaba. Temelji se na ideji poboljšanja postojećeg stanja u svijetu. U supstanci radi se o međunarodnom neprofitnom projektu koji za cilj ima umrežavanje privatnog i javnog sektora kako bi jednom godišnje u Davosu odabrane interesne skupine diskutirale o alarmantnim društvenim problemima te tako povećale razinu društvene svijesti o tome. Kako bi to bilo moguće WEF surađuje s čelnicima društva u oblikovanju globalnih, regionalnih i industrijskih agendi. U nastavku se prenosi misija koja je temeljno strateško usmjerenja foruma:

“Improving the state of the world by engaging business, political, academic, and other leaders of society to shape global, regional, and industry agendas”.

U današnjem razmatranju društvenog stanja misija poput citirane čini se dobrodošlom. Dva su čelna argumenta zašto. Prvi je povezan s nestabilnošću svjetskog političkog vodstva kao i posljedičnim geopolitičkim ratovima kojima je potreban kvalitetniji diplomatski pristup. Drugi je povezan sa svakodnevnim društvenim i ekonomskim izazovima koji  neupitno traže bolju kooperaciju privatnog i javnog sektora. Začetnik te ideje Klaus Schwab razumije kako se nedostatci kapitalističke ekonomije i njegove negativne eksternalije ne mogu riješiti bez sudjelovanja malobrojne korporativne zajednice koja posjeduje većinski globalni kapital.

Uzimajući u obzir sve početne plemenitosti dugogodišnjeg okupljanja elite u Švicarskoj, teško je ne uvidjeti besmislenost koja tamo izvire u gotovo neograničenim količinama. Nakon pola stoljeća okupljanja u zakutnom dijelu svijeta nije dostavljen niti jedan konkretan rezultat koji će kao prema misiji citiranoj ranije svijet učiniti boljim mjestom. Umjesto toga, neprofitna organizacija svake godine sve više izlazi van okvira svojih ingerencija gdje pritom služi kao poligon za lobiranje. Objektivni problem nije to što forum prikuplja najveće birokrate već u tome što je omogućeno megalomanskim kapitalističkim korporacijama da u sinergiji s njenim začetnicima s jednog mjesta budu spojeni na globalne kanale zbog čega njihove lobističke ideje prodiru brzo i direktno u stvarni svijet. Točnije rečeno u svakodnevicu već izmučenog prosječnog čovjeka.

NAJVAŽNIJI SPONZORI FORUMA

Najveći sponzori neprofitnog foruma broje se u tisućama. To u najvećoj mjeri uključuje banke, farmaceutske korporacije i nevladine organizacije. Neke od najutjecajnijih korporacija koje se najviše ističu nalaze se na sljedećem popisu:

  1. Bill Gates and Melinda Gates Foundation
  2. Alibaba
  3. Allianz
  4. Amazon Bain and Company
  5. Bank of America
  6. Barclays
  7. BlackRock
  8. Boston Consulting Group
  9. Bridgewater Associates
  10. Chevron
  11. Cisco City
  12. Coca-Cola Company
  13. Dell Technologies
  14. Deloitte
  15. Deutsche Bank
  16. DHL group
  17. Google
  18. Hewlett Packard
  19. HP
  20. HSBC
  21. Huawei
  22.  IBM
  23. Intel Johnson and Johnson
  24. JPMorgan
  25. MasterCard
  26. McKinsey and Company
  27. Meta
  28. Microsoft
  29. Mitsubishi
  30. Morgan Stanley
  31.  Nestle
  32. PepsiCo
  33. Pfizer
  34. PWC
  35. Procter Gamble

Novac koji forum prikuplja, a velike tvrtke doniraju, financira programe lijevog političkog spektra. Čelnici korporacija se u daljnjim predviđanjima  nastavka globalne dominacije liberala nadaju da će im sponzorski novac pomoći zadržati povlašten status i da će zahvaljujući tome ostati unutar privilegiranog izvora informacija privilegiranog kruga ljudi. Iako je veliki broj ciljeva koje WEF zagovara spomenut će se samo neki od njih:

-Implementiranje  socijalnog kreditnog statusa u poduzećima (poznatije kao ESG)
-nametanje dodatnog poreza koji će ovisiti o količini emitiranih stakleničkih plinova,
-veću prisutnost globalizacije,
-depopulizaciju ljudske vrste virusima poput COVIDA-19 i novo najavljenog virusa X,
-poticanje tehnologije održivog razvoja i zelene ekonomije,
-promjenu prehrambenih navika (poput primjerice konzumiranje brašna od kukaca),
-uvođenje digitalnog identiteta koji bi bio u vlasništvu bankarskog sektora i dr.
-digitaliziranje fizičkog novca

Sve nabrojano dio je  ozbiljnog plana reorganiziranja društva. Odnosno, kako Schwab to popularno naziva dugo očekivanog civilizacijskog reseta.

VELIKI RESET DRUŠTVA

O planovima globalne elite koju usmjerava Klaus Schwab najviše se može pročitati u njegovoj knjizi koja je objavljena tijekom Covid pandemije. U knjizi čovjeka koji je svjedočio viziji Hitlerove nacističke njemačke u tragovima je prisutna esencija Furerovog neostvarenog sna. U knjizi se podosta piše o velikom resetiranju kroz kontekst globalnog eksperimenta koji bi trebao ispraviti sve društvene nepravilnosti. Osnovna i uglavnom neanalizirana premisa Velikog Resetiranja jest ta da su se kroz povijest postojeće društvene strukture i ekonomske aktivnosti pokazale nesposobne. Zbog toga društvene vrijednosti treba kalibrirati prema liberalnim načelima i prilagoditi ih potrebama modernog vremena. U kontekstu knjige, čovječanstvo treba pokleknuti pred četvrtom industrijskom revolucijom, snagom umjetne inteligencije i nasilnim ekološkim politikama. Osim toga, piše se i o zajedničkoj integraciji privatnog i javnog sektora. U takvoj viziji udruženog globalnog gospodarstva država više ne bi bila glavni arbitar u donošenju ključnih odluka već bi prema Schwabu to pravo pripadalo čelnicima korporativnih organizacija. Schwab pošto-poto kritizira sve povezano s kapitalizmom kao socio-ekonomskim sustavom iako njegove kritike prožima paradoks. Schwab u zagovaranjima zajedničkog društvenog vlasništva nad resursima u centar društvene moći želi postaviti upravo one koje najviše kritizira -kapitaliste. Uvjeravanjem čitatelja kako je neimaština izvor sreće Schwab ustvari pokušava otvoriti vrata korporativnim kapitalistima kako bi im omogućio još veće bogatstvo i društvenu dominaciju. U ime kapitalističkih interesa želi im dati još veću slobodu prigrabiti onaj mali, u mikroskopskim tragovima vidljiv dio preostalog privatnog kapitala koji još nemaju u svom vlasništvu kako bi ih isti mogli iskorostiti za privatne interese. Sve to događa se pod izlizanom parolom ravnopravnije podjele društvenog bogatstva. Unutar te vizije neo-liberalnog odveć širokogrudnog društva nema mjesta demokraciji, vladavini prava, a po svemu sudeći ni zdravom razumu jer u službi Schwabove knjige kao da se zaziva ponovno rođenje društvenih sustava i struktura za koje se povjerovalo da više neće izlaziti iz prašnjavog ormara. Sustava poput onog između feudalca i kmetova, gospodara i robova, buržuja i proletarijata itd. Još jedna potvrda tih namjera može se vidjeti u sveprisutnoj hipnotizirajućoj mantri čovjeka od Davosa koja kaže:

Imat ćete malo i bit ćete sretni

Klaus Schwab

Slika 1. Covid-19: The Great Reset

NA KOJI NAČIN WEF ŽELI GLOBALNO UPRAVLJATI?

Upravni odbor svjetskog ekonomskog foruma sastavljen je od 29 članova. Takav sustav je ogledni primjer načina na koji WEF želi upravljati globalnim resursima. Nekolicini odabranih ljudi želi se dati potpuni legitimitet da zajedničkim međusobnim konsenzusom donose najvažnije političke, društvene i ekonomske odluke.Takav način upravljanja dobio je  naziv -upravljanje s više dionika (eng. stakeholder’s). Iza takve ideje skriva se uvjerenje da su svjetske organizacije (poput UN-a primjerice) nesposobne rješavati globalne probleme i da je sadašnji ekonomski sustav zastario.  Prema Schwabovim uvjerenjima zbog svoje agilnosti i iskustva rada u privatnom sektoru korporativni kapitalisti su najmjerodavniji dati odgovore na pitanja poput: što će se proizvoditi, na koji način i za koga. WEF vjeruje kako se jedino tako mogu riješiti društveni izazovi poput prirodne neravnoteže, društvene neravnopravnosti, eksploatacije okoliša i drugih negativnih eksternalija kapitalističkog sustava.

LOV NA VJEŠTICE

Transnacionalni institut proveo je istraživanje pojedinih čelnih ljudi WEF-ove uprave. Članovi odbora neprofitne organizacije tvrde da postavljaju društvene i planetarne interese na prvo mjesto. Međutim, njihova prošlost ukazuje na zlostavljanje istog tog društva i okoliša za koji tvrde da se bore. Provedeno istraživanje  dovodi u sumnju njihovu dobronamjernost zaključno ih opisujući kao ideološke goniče bez obraza. U nastavku se dostavljaju neki od rezultata istraživanja.

Peter Brabeck-Lemathe– predsjednik Nestlea. Poznat po ekstremnom stajalištu da ne može svatko imati pravo na pitku vodu. Povezan s kontroverzama o temama majčinog mlijeka. Osim toga, postoje evidentni dokazi i o eksploataciji radne snage. Na Obali Bjelokosti gdje Nestle ima vlastite plantaže kakaovca rade malodobna djeca.

Christine Lagarde- predsjednica Europske Centralne Banke (EBC). Do nedavna direktorica Međunarodnog Monetarnog Fonda. Prati ju predmet javnog zanemarivanja arbitražnog predmeta iz 2008. godine. Namjernim zanemarivanjem predmeta vrijednog 404 milijuna eura interesno je pogodovala Bernardu Tapieju.

Mukesh Ambani- predsjednik Reliance Industriesa, poznat kao najbogatiji čovjek u Indiji. Njegovih 6 članova obitelji živi u kući na 27 katova koja vrijedi milijardu dolara. Naravno da nije grijeh biti bogat, ali imati takvu nekretninu u državi u kojoj je 40% djece neuhranjeno demantiraju Ambianijeve tvrdnju o borbi protiv siromaštva.

Heiko Tankenata- direktor Instituta za istraživanje globalne sigurnosti. Povezan s kontroverznim indicijama da privatizira javne pošte. Prati ga i predmet manipuliranja s mjestom prebivališta (relacija Japan-SAD) s ciljem da izbjegne  plaćanje poreza.

Zašto je važno istražiti i spomenuti pozadinu ovih ljudi? WEF se predstavlja kao organizacija koja prioritetno brine o planeti, prirodi i društvu. No, kada se pogleda tko su njihovi članovi i stvari koje komuniciraju, jasno se mogu uočiti logička neuklapanja između onoga što jesu, onoga što komuniciraju i onoga što čine.

VRHUNAC LICEMJERJA

Elitna skupina politikanata i izvršnih direktora koji se okupljaju u skrovitim dijelovima Švicarske neumorno uvjeravaju svijet da im je stalo do općeg dobra. Zato  svake godine paneli i intervjui obiluju kulturnim i humanitarnim sadržajem. U medijskom prostoru se teško može vidjeti da su članovi foruma pohađali najskuplje privatne škole. Hranili se zlatnom žlicom živeći život unutar izoliranog društvenog mjehura koji je bio lišen svakog stvarnog problema. Ukratko, egzistirali su na privilegiranim marginama društva. To logički indicira da su stvarni ciljevi moćnika osim skriveni od javnosti, najmanje povezani s činjenjem svijeta boljim. Za njih isti taj svijet je sam po sebi dovoljno dobar jer od njega dobivaju sve što im treba i sve što žele.  Kako je dostupnost neprofitnog foruma za sve članove društva bila samo iluzija za obmanu mase potvrđuje podatak da se prisutnost u Davosu naplaćuje kroz članstvo  koje iznosi između 62.000-550.000 eura dok je prosječni trošak putovanja na skup procjenjen na 275.000 eura tjedno. Jasno je kako većini ljudi nije priuštivo sudjelovati u tome i kako Davos ima drugačiju svrhu od one da bude društveno ravnopravan i dostupan. Alarmantne diskusije o globalnim izazovima i potencijalnim rješenjima se iza kulisa svode na skijaško dokoličarenje, razmjenu skupocjenih savjeta o poreznim oazama, strategijama za izbjegavanje plaćanja poreza i ostalog know-howa koje prati luksuzni ambijent, riblji kavijar i personalizirani kokteli.

BRINU LI DOISTA O OKOLOŠU KAO ŠTO TVRDE?

Jedan od utopijskih globalnih ciljeva WEF-ove agende je do 2030. svesti emisije stakleničkih plinova u zemljinoj atmosferi na 0. Međutim svake godine sve je jasnije kako dugogodišnji pokušaji da se ti ciljevi ostvare nisu mogući. Kako se ipak ne bi moglo reći da forum ne služi svrsi čelnici su se dosjetili kako bi transportna vozila koja voze na princip unutarnjeg izgaranja trebalo postepeno zabranjivati i zamijeniti ih u potpunosti električnim vozilima. Zato se prethodnih godina Europa suočava s agresivnim nametanjem besmislenih zelenih politika koje tjeraju sve veći broj građana Europe na bunt i sve veće prosvjede.

Poznato je kako su zrakoplovi zbog količine emitiranih otrovnih plinova jedan od najvećih zagađivača zemljine atmosfere. Prema analizi Greenpeacea na godišnje okupljanje u Davos sleti 1040 privatnih zrakoplova. Prema studiji Transport&Enviroment privatni zrakoplovi zagađuju atmosferu od 5 do 14 puta više od komercijalnih zrakoplova po putniku i 50 puta više od bilo kojeg drugog prijevoznog sredstva. Najveća prijeđena udaljenost privatnim zrakoplovom zabilježena je na 700 kilometara  dok najmanja iznosi 21.  To govori kako bez obzira na udaljenost s koje uzvanici putuju do Davosa prioritetno odabiru ekološki najneprihvatljiviju varijantu. Nadasve, jasno je sasvim kako agresivne politike zelenih post-modernista nisu jednaka za sve. I da takve politike služe kao paravan za treniranje političkih mišića, sile i moći na svima onima koji ne kotiraju visoko na hijerarhinskim pozicijama moći. U kontekstu duboke zabrinutosti, uzvanici Svjetskog Ekonomskog Foruma  u Švicarsku ispuste količinu otrovnih plinova koja je jednakovrijedna radu 350.000 osobnih automobila.

ZAKLJUČNO

Iako se ovaj blog nije opustio u detaljnije komentiranje pojedinačnih i apsurdnih WEF-ovih ciljeva bilo je potrebno samo malo zagrebati površinu kako bi počele izvirati sve prljavštine švicarske močvare. Na osnovu toga i svega što je prethodno napisano nameću se sljedeća pitanja. Kome ti ljudi istinski služe? Vodi li demokraciju kapitalizam ili kapitalizam upravlja demokracijom? Ideja da pod krinkom stakeholder kapitalizma i s tim povezane društvene ravnopravnosti, svijetom upravlja nekoliko odabranih ljudi bez moralnog kompasa ne zvuči privlačno nit’ spasonosno. Zar prosvjetitelji s planine Sinaj u želji da svijet učine boljim mjestom, ne bi istinski prvo trebali započeti od sebe? Naivno je vjerovati da korporativni kapitalisti koruptivnog srca imaju mesijansku ulogu u životu svakodnevnog čovjeka. Baš kao i povjerovati da su jedino oni mjerodavni odlučivati o budućnosti i smjeru kretanja društva. Prava je sreća što svake godine broj kritičara Svjetskog Ekonomskog Foruma raste pa je sve većem broju ljudi jasno kako forum postaje još jedan ozbiljni društveni problem, a ne njegovo rješenje.

Kao zaključna misao najbolje bi bilo smjestiti aforizam njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea koja u slobodnom prijevodu kaže:

TKO GOD DA SE BORI S ČUDOVIŠTIMA, MORA PAZITI DA U TOM PROCESU I SAM NE POSTANE ČUDOVIŠTE. AKO DOVOLJNO DUGO GLEDAŠ U PONOR, PONOR ĆE TI UZVRATITI POGLED.

Friedrich Nietzsche

Komentari

Komentiraj