U društvenom prostoru se često govori o toksičnim i ne kompetentnim zaposlenicima. Poslovni gurui već imaju velike količine empirijskih podataka, strategija i alata koji im pomažu da na vrijeme prepoznaju zaposlenike koji nisu dorasli ulogama i zadacima koje bi trebali izvršavati. Međutim, rijetko se u pitanje dovode šefovi čije nekompetencije indiciraju da nisu dorasli ulogama posla koje bi trebali izvršavati. Kao prepoznati rukovodeću toksičnu osobu? Cilj ovog bloga je dati odgovor na to pitanje.
U generalnom kontekstu toksičan šef je organizacijska instalacija postavljena na poziciju hijerarhijske moći, a koja zahvaljujući toj funkciji svjesno ili nesvjesno doprinosi stvaranju loše organizacijske klime i kulture. Točnije rečeno, njihovo ometajuće ponašanje destimulira radni angažman, osjećaj pripadnosti, autonomiju i osjećaj svrhe. Jednostavno rečeno, oni umanjuju i demoraliziraju sve ono što je ključno da se zaposlenici na radnom mjestu osjećaju dobro. U nastavku par crvenih zastavica (eng. red flags) koje mogu olakšati njihovo prepoznavanje.
1. Obmanjuju obiteljskim mantrama
Manipulativne floskule šefova o vrijednostima proizašlih iz rečenice “mi smo ovdje kao obitelj” su toksične na mnogo ekstremnih načina. Prvo, takvim zaključcima šefovi traže legitimitet da vama manipuliraju i tretiraju vas poput djeteta. Drugo, naglašavanjem tih vrijednosti indicira se zamagljivanje granice između poslovnog i privatnog života. Treće, lansiranjem besmisla te vrste šefovi pokušavaju motivirati da podređeni bez razmatranja prihvaćaju postojeća opterećenja i otežavaju zaposlenicima reći ne. Četvrto, jednom kada tvrtku u kojoj postoji takvo uvjerenje poželite napustiti bit’ ćete etiketirani kao izdajice, a šefovi će vaš odlazak shvatiti vrlo osobno. Peto, vaši šefovi rijetko će biti pristutni u vašim najtežim trenucima, kao i u onim najsretnijima. Šesto, u duhu spomenute mantre šefovi će smatrati pod normalnim da se za isti dohodak neupitno protežete izvan granica radnog vremena i poslovnih, ugovorom definiranih zadaća.
2. Pretjeruju mikro-upravljanjem
Mikro upravljanje katkada može biti učinkovito. No što kada se sveopće mikro upravljanje nalazi na svim organizacijskim razinama i odjelima? Kako bi ljudi mogli istaknuti svoje kvalitete, oni moraju imati određenu vrstu slobodne u planiranju i izvršavanju ciljeva definiranih od organizacijskog vodstva. Mikro upravljanje osim što uvelike ograničava sposobnost i kontribuciju zaposlenika ugrožava i ošteti potencijalnim prihodima organizacije. Toksični šefovi svakodnevnim mikro upravljanjem usporavaju poslovne procese, pridonose sveopćem nezadovoljstvu i odljevu radne snage.
3. Ne žele priznati vlastitu krivnju
Nitko nije savršen, ali šefovi koji ne priznaju krivnju jesu. „Rijetko“ griješe. Uzrok problema uvijek nalaze u drugima. Vlastita krivnja je za njih nemoguća.
4. Preuzimaju sve zasluge
Preuzimanje tuđih zasluga nije pametno, posebno kada to radi osoba na rukovodećoj poziciji. Ako takva osoba ne shvati da to nije u redu, može stvoriti veliki problem u organizaciji. Zaposlenici koji nemaju moć često nemaju ni načine koji će im pomoći da se bore za pravdu i dokažu da im je nepravedno oduzeta zasluga za njihov rad. Svaki zaposlenik želi da se njegov uloženi trud prepozna, vrednuje i nagradi. Uz to, nije moralno prisvajati zasluge onih koji u velikom broju slučajeva imaju najmanje utjecaja i najmanju plaću u poduzeću.
5. Ne znaju slušati
Gotovo nijedno poduzeće ne može napredovati ako njeni članovi ne razmjenjuju osobna znanja i iskustva. Nema organizacijskog prosperiteta ako onaj tko bi trebao biti izvrstan u slušanju drugih, to ne čini. Kada se susretnete s ovakvom vrstom šefa vaše povratne informacije nisu toliko bitne. Vaše zabrinutosti ih se ne tiču, a prijedlozi za poboljšanje rada nikada se ne uzimaju u razmatranje. Vaš doprinos njima ne znači ništa.
6. Ne nude podršku za nadrealna očekivanja
Ova crvena zastava opisuje šefove koji svojim nerealnim očekivanjima postavljaju ljestvicu svakodnevne učinkovitosti visoko, a pritom ne brinu o osiguravaju adekvatnih resursa kako bi se ta očekivanja mogla ispuniti. Jedino za što brinu jest da se posao obavi. Nasuprot tome, kompetentni šefovi uspostavljaju potporne mehanizme. Poput politike otvorenih vrata, diskusije o nedoumicama, sustavne podrške mentorstva, edukacije i slično.
7. Doprinose međusobnim sukobima
Šef koji ne promovira timsku suradnju, već svojim ne profesionalnim angažmanima doprinosi stvaranju međusobnih konflikata, nije ništa drugo nego toksičan. To uključuje aktivnosti poput širenja tračeva, privatnih informacija o zaposlenicima, prenošenja glasina, otvoreno favoriziranje i slično.
8. Koriste se zastrašivanjem
„Ako nećeš ti, ima tko hoće.“, „Na zavodu za zapošljavanje ima veliki broj ljudi koji jedva čekaju ovo radno mjesto.“, „Skinut ćemo ti s plaće.“, „Vidio sam na kamerama da…“ i slično.
Sve nabrojano je mali primjer svakodnevnih izjava koje često odjekuju u današnjim tvrtkama. Često se nadređeni boje gubitka kontrole nad zaposlenicima, stoga im je jedan od logičnih alata na raspolaganju-zastrašivanje. Oni se također mogu služiti mehanizmima oduzimanja moći, isticanja autoriteta i dijeljenja neumjesnih komentara zaposlenicima kako bi dali doznanja da su oni ti koji su superiorniji.
9. Ponašaju se drugačije kada su im nadređeni blizu
Kada nadređeni promijeni ponašanje u trenutku kada se pojave njihovi nadređeni, to je očigledna crvena lampica na kontrolnoj ploči. Ovakvo ponašanje se svrstava u najgore karakteristike toksičnog menadžera. Tim prije što takvi glumci znaju da je njihovo ponašanje neprihvatljivo i da ne djeluju u skladu s očekivanjima.
10. Favoriziraju podilaženje
Nije neuobičajeno da šefovi favoriziraju najbolje zaposlenike. No, važno je razlikovati favoriziranje najangažiranijih radnika od favoriziranja prijatelja i onih koji im podilaze. Toksični šefovi često vole takve suradnike jer im pružaju beskrajnu podršku i potvrde koje im pomažu zadržati moć unutar tvrtke. Moderni menadžment mora paziti kako njihovo favoriziranje utječe na ostatak tima te ne smiju podržavati laskanje, podilaženje i slična obilježja birokratizirane organizacije.
11. Verbalni su nasilnici
Ova karakteristika se odnosi na šefovu uvjetovanu potrebu da svojim ne kontroliranim i neumjesnim načinom komunikacije nanose emocionalnu štetu svojim zaposlenicima. Ponižavaju ih pred kolegama, kupcima ili nasamo. Oštro kritiziraju bez ikakve osnove. Također pokazuju nepredvidiva, nestalna raspoloženja tako da nikad ne znate što od njih možete očekivati. Stvaraju klimu straha, hitnosti i napetosti. Neučinkovito upravljaju vremenom, pretjerano raspoređuju i obvezuju. Ovakvi šefovi vrlo dobro skrivaju svoje stvarno ponašanje od nadređenih, a s obzorom da se znaju koristiti zastrašivanjem, zaposlenici koje su žrtve takve vrste verbalnog nasilja često se boje zauzeti za sebe kako ne bi snosili posljedice ili izgubili posao.
12. Služe se neistinama
Kada osobe koje bi trebale biti organizacijski uzor iznose neistine, one pokazuju da nisu vrijedne povjerenja svojih zaposlenika. Često iskrivljuju istinu i zanemaruju najvažnije informacije.
ZAKLJUČAK
Zaključno, bez obzira radite li za toksičnog šefa ili ste ga tek zaposlili, nije teško primijetiti njegov negativan utjecaj. Ako se takvo ponašanje ne prepozna na vrijeme može dovesti do povećanog izostanka s posla, smanjene produktivnosti i manje zarade. Toksičnost se razvija polako i često prođe nezapaženo. Prvi korak u rješavanju problema je prepoznavanje toksičnog ponašanja. Osim toga poduzeća bi trebala osim neumornog ulaganja u edukaciju i osposobljavanje linijskog osoblja, ulagati i u obuku upravljačke strukture te im na taj način pomoći da kvalitetnije i bolje obavljaju svoj posao.
Inovacija menadžmenta 
Komentiraj