Kakvo god da je vaše stajalište o klimatskim promjenama, ono je vjerojatno oblikovano kroz političku kulturu vaše zemlje i medije koji neumorno obavještavaju o prirodnim katastrofama s prstom uperenim u klimatsku krizu kao glavnog krivca za svaki “nadnaravni” problem. Stavovi oko klimatske krize unutar društva su duboko podijeljeni. Jedni vjeruju kako je histerija oko klime orkestrirana zabluda. Agenda sebično motiviranih političkih vođa koja je usmjerena prema postizanju političkih ambicija, dok drugi primjećuju kako histerično svjetlucaju planetarne crvene lampice na zemaljskoj kontrolnoj ploči koje nagovješćuju da nam budućnost neće biti pretjerano svjetla.
Bilo kako bilo, cilj ovog bloga neće biti -barem ovog puta- pisati o klimatskim promjenama i njenim učincima već iznijeti neke od prijedloga vezane za pitanje: što svaka organizacija, neovisno o svojoj veličini, može učiniti u borbi protiv klimatskih promjena. Kako bi to bilo moguće, prvo se iskreno moramo zapitati „zašto uopće organizacije i njeni poslovni čelnici moraju početi mariti za problem vezan uz klimatsku krizu?“
Wingardium Leviosa, krenimo.
ZAŠTO BI ORGANIZACIJE TREBALE MARITI ?
Prvi razlog sastoji se od društvenog argumenta. Poslovni čelnici, a samim time i organizacije, dio su socijalnog društva. Osim toga, dio su i globalnog eko-sustava o čijem zdravlju ovise. Zdravorazumski, da bi organizacije mogle biti uspješne u ostvarivanju svojih zacrtanih ambicija one trebaju: (1) Zdrave ljude (2) Planetu Zemlju i (3) resurse koji su kroz čitavu povijest čovječanstva bezrezervno na raspolaganju.
Drugi argument tiče se moralne odgovornosti koju ima ili bi trebao imati svaki pojedinac društvene zajednice. S tog stajališta, organizacije ne mogu i ne bi smjele biti ukamenjeni promatrači sustava koji se urušava. Sustava koji negativno djeluje na vitalnost svih živih bića na planeti, čini resurse nedostupnima, smanjuje sigurnost i dramatično mijenja kvalitetu života koju uživamo.
PROMJENA TRENDOVA NA POMOLU
Čini se kako su poslovni čelnici zadnji koji upijaju te informacije. Iako se društveni i moralni argumenti često zanemaruju, primjetno je ipak kako su osjetljivi dionici organizacije -kupci i zaposlenici -posljednjih nekoliko godina uzeli stvar u svoje ruke postavljajući nova pravila igre. Neumoljivost tržišta postavlja sve zahtjevnije standarde u pogledu održivih proizvoda i poslovnih praksi. Potrošači traže nove proizvode koji ne stvaraju štetu prirodi, a zaposlenici, primjerice tvrtke Google, pozivaju svoje poslodavce da se obvežu na takozvani „agresivan“ klimatski plan koji uključuje otkazivanje ugovora s industrijom fosilnih goriva i zaustavljanje donacija poricateljima klimatskih promjena. Spomenutu inicijativu, potpisalo je više od 1.000 radnika u pismu usmjerenog prema upravi. Također, uz rame idu i razna istraživanja poput onog provedenog od Deloittea koje pokazuje kako će 87% radne snage ispod 40 godina biti Milenijalci koji će otprilike činiti 75% ukupne radne snage u sljedećih 5 godina. Ta nova radna snaga vjeruje da se organizacijski uspjeh ne bi trebao mjeriti samo u financijskim aspektima već i u tragu koji organizacija ostavlja iza sebe.
Zvuči kao utopija ?
Hm…možda. A vrlo vjerojatno i ne. Novo najnovije istraživanje Deloittea (2022.) govori kako 9 od 10 ispitanika takozvane Z Generacije potvrđuje kako organizacije moraju biti društveno odgovorne za štetu koju čine i da moraju biti uključene u ekološka, društvena, ekonomska i politička pitanja. U sljedećem prikazu prikazat će se najveće zabrinutosti novih generacija.
Hoće li organizacije još uvijek moći spretno ignorirati neumoljive potrebe za angažmanom u borbi protiv klimatskih promjena ? Možda, ali zasigurno će u tom slučaju, brzo nestati.
ŠTO SVAKA ORGANIZACIJE MOŽE UČINITI?
1. Pritisak na političke vođe
Organizacije ne mogu riješiti samostalno ovaj problem. Zato trebaju učinkovitu političku volju za angažmanom i učinkovitu podršku. Tvrtke kao generatori velikih državnih prihoda imaju iznimno veliku snagu i ulogu u nacionalnim i globalnim gospodarstvima. Zahvaljujući toj poziciji imaju veliki utjecaj na vladinu politiku i smjer u kojem se ona razvija. Takav pritisak na političke vođe trebao bi motivirati na poboljšanje planova o budućnosti, razvoj strategije, uključenost u proces stvaranja promjene i učinkoviti angažman.
Mnoge države postale potpisale su Pariški sporazum i obvezale se kako će unutar svojih nacionalnih gospodarstava prioritetno smanjiti emisije stakleničkih plinova u narednim godinama. Ipak, postoji jaz između onoga što se potpisalo i onoga što se čini. Ovu sumnju opravdano je dokazao klimatski panel u Glasgowu 2021. gdje je zaključeno kako se još uvijek glede klimatskih promjena ne čini dovoljno. Tvrtke moraju bolje i jače lobirati za politike nisko ugljične budućnosti a poslovni čelnici bi trebali na taj cilj pozivati čak i osobno. Poput Nestlea i Electroluxa.
Prijedlog mjera za lobiranje:
- Stvaranje boljih uvjeta za poljoprivrednike kako bi mogli prijeći s masovne industrijske prakse na regenerativnu poljoprivredu.
- Financiranje i poticanje modela kružnog gospodarstva (3R)
- Maksimalna transparentnost u smislu označavanja proizvoda s informacijama o ugljičnom otisku proizvoda. Primjerice poput informacija koje sadrži proizvod o broju kalorija, nutritivnih vrijednosti i dr.
- Stvaranje fondova za financiranje prekvalifikacije starijeg stanovništva za poslove budućnosti
- Stvaranje plana otpornosti za gradove i djelatnosti koje su posebno ugrožene.
- Naplaćivati porez po količini proizvedenog ugljičnog dioksida.
- Uvesti visoke standarde za one koji su korisnici velike količine energije. Primjerice: automobili, zgrade, HVAC instalacije (grijanje, ventilacija i klimatizacija) i sl. Neke zemlje su primjerice odredile datum zabrane prodaje motora s unutarnjim izgaranjem: Norveška (2025.), Švedska i Danska (2030.) i Francuska (2040.).
2. Preispitati vlastiti poslovni model
Mogućnosti za sudjelovanjem u kolektivnom klimatskom angažmanu danas su velike i one nadilaze jednostavno preispitivanje o potrošnji, razvoju, rastu i ulaganju u obnovljiva tehnološka rješenja. Dobar početak za preispitivanje vlastitog poslovnog modela može biti iskreno postavljanje pitanja: u kojem smjeru se razvija tvrtka i/ili u kojem smjeru ide naš odjel za istraživanje u razvoj ?
Kao što je već spomenuto, neke su tvrtke poprilično glasno najavile da više neće ulagati u motore s unutarnjim izgaranjem jer će tu žeđ za stvaranjem, usmjeriti prema električnim automobilima. Poslovni čelnici Nestlea svojedobno su najavili početak ulaganja u biljne proteine. Promjena paradigme o načinima na koji razmišljamo o proizvodima, uslugama i konzumerizmu u tom procesu bit će neizbježan korak, a njega mora pratiti napuštanje osnovnih principa upravljanja koje danas poznajemo.
Primjeri preispitivanja poslovnog modela
TVRTKA PHILIPS- je naglavačke okrenula preokrenula svoj poslovni model koji ih godinama dobro služi. Umjesto prodaje žarulja svojim klijentima, tvrtka nudi svjetlost kao uslugu gdje se upravlja opskrbom svjetla te tako smanjuju korištenje materijala i potrošnju energije. Na taj način kupci štede novac plaćajući samo svjetlo koje koriste i odriču se gnjavaže oko zamjene izgorenih žarulja. Philips na taj način: (1) ima kontrolu nad svojim proizvodima, (2) omogućava im se povrat materijala i (3) istovremeno održavaju stalni odnos sa svojim kupcima.
TVRTKA Ørsted – Kopenhagen, Danska. Tvrtka koja je prije 10 godina predvidjela smjer u kojem će se tržište i gospodarstvo kretati. Sukladno s predviđanjima, rasprodala je svu svoju imovinu vezanu za fosilno gorivo i započela ulaganje (s crne) u zelenu energiju i tako postala jedna od najvećih graditelja vjetroelektrana na moru s kontrolom od 30 posto globalnog tržišta. Ørsted danas ima više od dvadesetak offshore farmi u Danskoj, Britaniji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Tajvanu a nekoliko ih je u razvoju na istočnoj obali u SAD-u. Prema najavama poslovnih čelnika, tvrtka će do 2025. proizvesti dovoljno zelene energije za opskrbu 30 milijuna ljudi dok danas opskrbljuje okvirno 12 milijuna. Tvrtka danas vrijedi preko 30 milijardi američkih dolara.
Dobro je spomenuti i McDonald’s– Do nedavno spojiti McDonald’s i biljne burgere bilo je gotovo nemoguće zamisliti a kamoli govoriti o tome. Danas, diljem Amerike postoji osam McDonaldovih restorana koji prodaju biljne burgere pod nazivom McPlant s ciljem da organizacija bude spremana za nove trendove na pomolu; opcije koje ne uključuju meso.
3. Prioritizirati inovacije u području nisko ugljičnih tehnologija
Investiranje u nove ideje i tehnologije izvor je velikog ponosa svake industrije ili organizacije na svijetu. Organizacije danas u prosjeku troše oko 5 posto svojih prihoda na istraživanje i razvoj (doduše, softverske tvrtke troše više od 15 posto). Kompanije trebaju i mogu promijeniti svoje prioritete za odjel istraživanja i razvoja te posebnu pažnju usmjeriti prema zelenim inventivno-inovativnim rješenjima. Veće tvrtke se mogu udružiti s državnim istraživačkim odjelima kako bi se u istraživačke napore jedne zemlje moglo unijeti komercijalno, praktično iskustvo.
4. Utjecati na interesno-utjecajne korisnike organizacije
Birati dobavljače– svjesne organizacije počele su primjećivati da se pravila igre polako mijenjaju. S željom da uberu najviše s grozdova novih trendova počele su pomalo stvarati pritisak na dobavljače. Kellog i IKEA su svojim dobavljačima postavili visoke ciljeve vezane za količinu ugljika koji njihovi proizvodi moraju sadržavati. Toyota i H&M posvećuju pažnju dobavljačima koji će im pomoći da budu ugljično neutralni. Kako bi ovo bilo izvedivo, potrebno je da organizacije osiguraju kapital za adekvatne dobavljače, razvijaju sustave za poticanje inovacija i suradnju te koriste kupovnu moć za odabir dobavljača koji odgovaraju nisko-ugljičnoj ili neutralnoj strateškoj budućnosti organizacije.
Poticati i educirati kupce– Osnovna stvar koju organizacije mogu činiti jest pomagati kupcima da smanje emisije ugljika; korištenjem novih proizvoda s manjim ugljičnim otiskom. Primjerice poticati na proizvode poput: električnih automobila, učinkovitijih sustava za grijanje i hlađenje, korištenje led rasvjete, recikliranih materijala, korištenje proizvoda koji koriste manje materijala u svom pakiranju i mnoge druge taktike. Tvrtka Patagonija uči svoje kupce kako popraviti odjeću kako ne bi morali kupovati novu. Jasno je da te tvrtke riskiraju prodaju, no taj paradoks obeshrabrivanja na konzumerizam, tvrtki nije naštetio. U Patagoniji se prodaja učetverostručila tijekom proteklog desetljeća, a njena vrijednost je 2018. procijenjena na 1 milijardu američkih dolara.
Birati poslovne klijente– Banke, fondovi rizičnog kapitala i privatnog kapitala, konzultantske tvrtke, pravne tvrtke i drugi pružatelji usluga moraju se početi pitati kome pružaju svoju podršku. Pomaganje tvrtkama da budu bolje u stvaranju većih stakleničkih plinova ili poticanje ulaganja u goriva s unutarnjim izgaranjem aktivno usmjerava borbu protiv klimatskih promjena u krivom smjeru. Stoga, takve organizacije moraju početi birati svoje poslovne klijente. Uskladiti s njima zajedničke ciljeve i raditi zajedno na izgradnji bolje budućnosti. One budućnosti koja neće žrtvovati kratkoročnu dobit za dugoročnu katastrofu.
ZA KRAJ
Jedna kineska poslovica kaže kako putovanje od 1000 milja započinje jednim korakom. Vrijeme je da kao pojedinci i društvo u cjelini, poduzmemo taj zajednički korak. Svjesno, dogovorno i odlučno. Živi svijet je već nekoliko puta preživio masovna izumiranja. Duga povijest tome svjedoči. Mi kao ljudi, ne možemo pretpostaviti da će isto i nama poći za rukom. Uspjeli smo doći ovoliko daleko samo zato što smo najpametnija, najprilagodljivija i najdominantnija stvorenja koja su ikada hodala Zemljom. Stoga, ako želimo i dalje uživati sve što nam priroda bezrezervno daje, u narednim godinama trebat će nam mnogo više od puke inteligencije, dominacije i prilagodbe. Trebat će nam odlučnost i hrabrost da se suočimo s prouzročenim posljedicama svojih neograničenih želja i potreba. Vrijeme je, da kao ljudska bića naučimo ponešto iz vlastitih grešaka i opravdamo svoje ime. Ne smijemo izgubiti nadu jer imamo sva sredstva koja su nam potrebna. Misli i ideje milijarda fantastičnih umova i nemjerljivu energiju prirode koja je više nego spremna surađivati s nama. Za bolje sutra, za nas i generacije koje dolaze.
Inovacija menadžmenta 
Komentiraj