Pravilo 10.000 sati

Gotovo i danas možemo čuti diljem svijeta kako se vode duboke i žustre rasprave koje teoretiziraju pitanja za koje bi mnogi od nas smatrala riješena. Pitanje koje i danas stvaraju glasne rasprave glasi: postoji li nešto takvo kao što je prirodna nadarenost ? Česti odgovor je u večini slučajeva da. Ne postane svaki košarkaš, šahist, glazbenik itd., performer na profesionalnoj razini. Samo nekima to prođe za rukom -onima prirodno nadarenima, reklo bi se. Kada bismo govorili o tome što je uspjeh opisali bismo ga kao nadarenost plus priprema.

Postoji jedna poteškoća s tim stajalištem. Naime, što su psiholozi duže promatrali karijere nadarenih, činilo se da prirođena nadarenost igra manju, a priprema veću ulogu. Malcolm Gladwell, kanadski pisac, novinar i govornik u svojoj knjizi “Iznad prosjeka” teoretizira broj sati od 10.000 koji je potreban da bi se postigla izvrsnost. Izvrsnost koju će drugi gledati kao talent = 10.000 sati. Kako bismo razumjeli prethodnu rečenicu a između ostaloga i njegovu teoriju, prvo moramo razumjeti da postoji razlika između nekoga tko je dobar i nekoga tko je izvrstan u onome što radi. Nakon provedenih raznih istraživanja, mnogi istraživači suglasili su se oko rezultata koji smatraju čarobnim brojem istinske stručnosti -10 000. To bi otprilike bilo ravno predanom vježbanju od 3 sata dnevno ili 20 sati tjedno tijekom 10 godina. Piše neurolog Daniel Levitin;

“Iz studije u studiju kompozitora, košarkaša, romanopisca, klizača, koncertnih pijanista, šahista, velikih lopova -bilo koga- taj broj neprestano izbija na svjetlo dana”
Iako bi u nedogled mogli nabrajati primjere i potvrditi teoriju uloga satnice, spomenut ćemo samo nek Nitko nikada nije uspio pronaći slučaj u kojemu bi stručnost, istinske svjetske klase bila postignuta za manje vremena.

Wolfgang Amadeus Mozart- glazbeno čudno svih vremena -nije mogao procvasti dok nije skupio 10.000 sati. Kao što je svima znano, Mozart je svoju glazbu počeo stvarati sa 6 godina. Piše psiholog Michael Howe u svojoj knjizi “Objašnjeni genij”; “Po standardima zrelih kompozitora Mozartova djela nisu iznimna. Sva ranija djela vjerojatno je zapisivao njegov otac i pri tome možda poboljšavao. Mnoge Wolfgangove kompozicije iz dječje dobi, primjerice njegovih prvih 7 koncerata za klavir i orkestar, uglavnom su prerade radova drugih kompozitora. Od onih koncerata koji sadrže samo originalnu Mozartovu glazbu najranije koja su poznata kao remek -djelo skladno je tek u Mozartovoj 21.godini. Tada je skladao koncerte već 10 godina.”

The Beatles- u svojim prvim svirkama, putovali su u Hamburg 5 puta između 1960. do kraja 1962. godine. Mladi rock bend je svirao u hamburškom striptiz klubu zvanom Indira. Bilo je to njihovo prvo bend iskustvo. Iako bi mnogima potpisivanje ugovora za sviranje u striptiz klubu izazvao osjećaj poniženja, Beatlesima je upravo ovo bila odskočna daska za svjetski uspjeh.Svojim prvim nastupima, kupili su dovoljno vremena za brušenje svojih sposobnosti! Na prvom putovanju svirali su 106 noći, 5 ili više sati po večeri. Na drugom putovanju svirali su 92 puta. Na trećem svirali su 48 puta i ukupno proveli 172 sata na bini. Posljednja dva putovanja u Hamburg, u prosincu i studenom donijela su još 90 sati izvedbe. Sve u svemu, svirali su 270 noći u samo godinu i pol dana. Ustvari do trenutka do kada su preživjeli svoj prvi veliki uspjeh 1964. godine, svirali su uživo oko 1200 puta. Današnji glazbenici ne odsviraju 1200 puta u čitavoj karijeri.

Bill Gates- napustio Harvard poslije prvog studiranja, kako bi se okušao u softverskoj tvrtki, programirao je praktički neprestano 7 godina uzastopce. On je daleko nadmašio broj od 10.000 u svojim mlađim danima. Kazao je; “To je bila moja opsesija, preskakao sam tjelesni kako bih programirali. Programirali smo neprestano, čak i vikendima. Nikada nismo provodili u računalnom centru manje od 30 sati tjedno. No u jednom trenutku Paul Allen i ja samo nadrljali. Ukrali so hrpu lozinki i provalili u sustav. Izbacili su nas. Čitavog ljeta nismo imali pristup kompjuterima. Tada sam imao 15-16 godina. No onda sam saznao da je Paul na Sveučilištu Washington pronašao besplatan kompjuter. Oni su na Medicinskom i na Katedri za fiziku imali kompjutere koji rade 24 sata, ali s velikim razdobljem mirovanja. Ta računala za nas, bila su dostupna samo od 03:00 do 06:00 ujutro -Gates se nasmijao-. Otišao bih tamo dok su moji mislili da spavam. Od naše kuće do Sveučilišta Washington moglo se otići i pješke, ja sam išao autobusom. Zato sam uvijek tako velikodušan prema Sveučilištu Washington -dopuštali su mi da ukradem toliko kompjuterskog vremena… (Gatesova mama je godinama kasnije rekla: “Uvijek smo se pitali zašto se Bill tako teško budi ujutro).

Danas svjedočimo vremenu kada znamo da ima mnogo dobrih doktora, no koliko je izvrsnih ? Znamo da ima puno dobrih odvjetnika, ali jako malo izvrsnih. Znamo primjerice nabrojati mnogo dobrih nogometnih igrača ali samo par onih izvrsnih. Izvrsnih je malo, a pravilo 10.000 sati je samo donja granica koja je krucijalna za izdizanje iznad prosjeka. Ono što je zajedničko svim uspješnim ljudima poput Beatlesa, Bill Gates-a, Mozzarta, Azijatima u matematici, vrhunskim sportašima, izvrsnim odvjetnicima, izvrsnim investitorima, doktorima i sl. je njihova investicija vremena i discipline koju su uložili da bi ovladali specifičnim vještinama. Dobro je najveći neprijatelj sjajnog i upravo o tome govori pravilo 10.000 sati. Život nad prosječnih ljudi, čiji uspjeh nadilazi uobičajene razmjere, ima svoju osobitu i očekivanu logiku.  Ulog od 3 sata dnevno je samo 12.5 % od 24 sata s kojima raspolažemo u jednom danu. Ulog od 3 sata je samo 12.5% vremena od ukupnih  168 sati s kojima raspolažemo tjedno. Investicija od 3 sata je samo 12.5 % vremena na godišnjoj bazi od ukupnih 8.784 sati koje imamo na raspolaganju godišnje.
 
Dali doista nemamo 12.5% ukupnog dnevnog vremena da bismo se posvetili osobnom rastu, izdignuli iznad okvira prosječnosti, savladali broj od 10.000 i postigli vještine koje će nam osigurati život kakav sanjamo i ikonu osobne persone kojoj težimo ? Biti kokoš, nije opcija. Rođeni smo da raširimo svoja krila i letimo veličanstveno poput sokola do nedostižnih visina…Zašto se onda zadovoljavati prosjekom ?